Kinoteka Ljubavi

http://www.arsen.hr/

http://de.wikipedia.org/wiki/Will_Oldham

http://youtu.be/a0oCixXq13E

http://youtu.be/aNrQXmB_ZUo

http://www.prvic-luka.com/index.htm

http://hr-hr.facebook.com/pages/Nautic-Restaurant-Mareta/222583798695

http://www.aquarium-vodice.com/

"Nisam ti dospio reći
što si mi sve dala
sada je već kasno
al'mislim da si znala

Nisam ti dospio reći,
što mi je tvoje tijelo
ja sam pisao riječi
ti pripremala jelo.

Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena

nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati

Nisam ti dospio reći
ili to nisam znao
svjetlost pada u more
onda je zastor pao.

Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši.

Nisam ti dospio reći
nije bilo vremena
da si moje dijete
da si moja žena.

Nisam ti dospio reći
kakvi su bili sati
da si moja sestra
da si moja mati.

Sad sam na pustoj zemlji
nered je u duši
kiša lije i lije
moja se kuća ruši."

Za mene postoje samo dva kantautora od važnosti – dovoljno sam smiona tvrditi, a i  pomalo sebično – ali tako to ja vidim. Jedan, osim šta se jednako smiono  malo zove Bonnie, pa malo Billy, pa čak i Prince, “neuhvatljiv“ je u vlastitom stvaralaštvu valjda i samome sebi – ovaj drugi međutim, onako  jednostavno,  samo je Arsen,  Arsen Dedić. Ovaj prvi  vratio mi je svojim pjesmama samu sebe, ovaj drugi, a šta drugo doli ljubav. To valjda samo Dalmatinci sa svojim pismama tako znaju – oni uvik o jubavi, neveri i moru – o rodnoj stini i grudi – neka tako i ostane. A šepure se tako ljepotom i Šepurinjanke otoka Prvića nadomak Arsenova Šibenika. S jedne strane tu su zatim Skradinke, pa malo sa strane Zlarinke, sve od reda  krasotice  Dalmatinke iz neke istoimene pisme – slutim doduše pomalo zaboravljene kao šibensko Kino Tesla Arsenova stiha. Ljubav se nekako čudnovato ne zaboravlja, pa tako ni one poznate Arsenove pjesme o ljubavi - barem ne zaboravljaju oni, koji nekako do njih drže, valjda zato jer tako podsjećaju.

Pitam se bi li se Arsenove pjesme dopale i našem hrvatskom  Faustu. Taj univerzalni učenjak (Faustus Verantius)  bio je dovoljno romantičan, kada se na vlastitu želju 1617. doslovce dao pokapati na "rodnom" Prviću u crkvi Gospe od Anđela (Prvić  luka). Mještani otoka Prvića, unatoč vječnom rivalstvu između jedina dva naselja na otoku, pokazali su se pravim romantičarima. Gdje ste još vidjeli da vam netko danas prtljagu prevozi kariolom (tačke)  kada trebat stići na vapor (brod) za kopno. Gotovo sam sigurna kako bi se moj Bonnie Will Oldham odmah preselio u Šepurine, kao šta su to neki drugi, hvale vrijedni, a također glazbenici, učinili - kada bi ugledao drevne gusterne, čuo zaglušujući zvuk cvrčaka te uočio pitoresne kamene kuće tog prekrasnog otoka šibenskog arhipelaga. Nije prema tome neobično sresti tako Miru Tadića na biciklu kako kruži nesmetano po mjestu. Jedino me uistinu zbunio sat na crkvi u Šepurinama, više njegov „ciferblat“ (hrv. brojčanik), čiju je obnovu financirao dobronamjerni  lokal-patriot, emigrant u daleku Ameriku, iste sudbine kao uostolom i u mnogih drugi Prvičana.  Kažu da istih ima više po svijetu nego na samom otoku. Brojčanik je doista neobičan, vjerojatno jedinstven, ali nemojmo zamjeriti dobronamjerniku.

I opet ne mogu tematski odmaknuti niti od glazbe, a čak niti od osjećaja ljubavi  kada pomislim na šibenski akvatorij , šta više kada se sjetim prizora  leuta, trabakula, falkuša, bracera, a i galija, koje su u regatama oplovljavale danas dokazano najčišće vode Jadranskog mora, kako bi se izborile za svoje mjesto u gustišu istog otočnog arhipelaga. I tekst jednog drugog unikatnog kantautora - svi smo čuli za Tomu Bebića – ne smije u ovom kontekstu ostati nezapažen:

Rastočija si se, ka barilo, leute moj                                                      
I mriža je sagnjila, leute moj
Osta si sam, napušten brod ...

Brodovi su isti, ka i ljudi
Zlu moru daju život svoj
Brodovi su isti, ka i ljudi
Za suzu daju, suze dvi

(Leute moj)

Ljubav i more, more i pjesma,  naše more i naši ljudi, naša pjesma, meni su vječna inspiracija – jedno bez drugoga za me' ne ide – bez njih ja ne mogu. Jesam li dovoljno pjesnik, čovik ili žena, to neznam – znam samo kako me sve vodilo k tebi.

Sve te vodilo k meni,iz daljine,iz mraka...


Sve te vodilo k meni,već od prvih koraka...


Mada ništa nisi rekla,ja sam znao,ja sam znao


Iz tih kretnji i porijekla : Sve je isto,sve je "kao".






Sve te vodilo k meni,sve što rode samoće,


mala primorska mjesta,isti pisci i ploče...


Kad te baci kao ladju noćni val do moga praga,


Nije bilo tesko znati da mi moraš biti draga,


Da mi moraš biti draga...






Sve te vodilo k meni,tvoje oči i usta,


Tvoje ljubavi mrtve,moja loša iskustva...


Mi smo bili na početku istim vinom opijeni


I kad si išla krivim putem - sve te vodilo k meni,


Sve te vodilo k meni...






Mi smo bili na početku istim vinom opijeni


I kad si išla krivim putem - sve te vodilo k meni,


Sve te vodilo k meni...

http://youtu.be/kUlYZkOiisA