Neovisno koju knjigu tematskog sadržaja vezanog uz umjetničko stvaranje te dizajn omota glazbe na Vinylu uzmete dragi čtatalju u ruke, u moru istih, naslov će nerijetko, bolje rečeno često sadržavati englesku riječ ART. Umjetnost je dakako ovdje tema, ali ne po pitanju glazbe snimljene na dotični nosač zvuka, već u odnosu na tzv. „ambalažu“ iste. Ljubitelji Vinyla složiti će se kako je upravo Cover Art neizostavan dio priče o Vinylu. Naime, ima nas koji kupujemo Vinyle ne samo isključivo radi glazbe, već radi omota. Image, slika, prikaz, dizajn, fotografija, artwork je ono šta nas osim glazbe privlači ka tim osebujnim vinylnim pločama raznih formata i tonskih zapisa. Ne radi se o nekom novom trendu, strast za coverima dugovječna je i prisutna koliko i strast za Vinylima. Pasioniranim slušateljima glazbe drugih formata ovo će možda u krajnju ruku zvučati neobično, ako već radi ničega drugog onda zbog cijene - glazba nije jeftina, a trend povratka Vinyla na police trgovina to itekako dokazuje.
Naime suvremena izdanja glazbe na CD-u ili nekom elektroničkom komprimiranom formatu ne poznaju, a kupci istih ne poimaju na isti način ovu popratnu umjetničku komponentu tonskog zapisa. Razlog je dakako format. Jer doista, 12 inča omotano u pravilan kartonski četvrokut tvori lijepu plohu, treba je iskoristiti, iako su i manja izdanja singl-ploča nimalo manje zanimljiva. Jedan CD booklet jednostavno je neusporediv, tu nema dileme. Na ovom mjestu treba napomenuti kako je autor teksta veliki, ma absolutni fan Vinyla te je isti kao takav doduše subjektivan, ali barem nije neosnovan (zato ću i riječ Vinyl i dalje u tekstu pisati upravo velikim slovom).
Razlozi postojanja Cover Arta su mnogi i višestruki. Marketinški aspekt nije nevažan, ploču valja prodati, to svatko zna. Može se reći kako je prvotno upravo promiđba bila primaran cilj grafičke opreme nosača zvuka. Zatim je prepoznata i onaj možda važniji, ako ništa drugo snažniji element vizualnog djela glazbe, a to je nedvojbeno poruka, koju ona pored audio zapisa može prenjeti. Spoznaja ploče također kao vizualne poruke mijenja uvelike koncept produkcije ploča. Aktualne teme poput umjetnosti, problem identiteta, seks, droge, ego, stvarnost, bijeg od stvarnosti, politika, društvo, smrt, rock & roll kao životni koncept aktualizirale su se gotovo istovremeno na omotima glazbenog izričaja raznih žanrova određenog vremena. Sva bolja izdanja literature na istu temu upravo polaze od podjele po navedenim temama i navode kao primjere besmrtne covere legendi i evergreena glazbene povijesti, štaviše uspoređuju ih tematski po razobljima, prije nego žanrovski.
Znane su čitatelju teme, koje su zaokupljale primjerice 60-te, 70-te ili 80-te, pa stoga u detalje nećemo ulaziti, jer tema je neicrpna, gotovo never ending story, šta je meni kao ljubitelju iznimno drago. Budući da je primjera mnogo niti na ovoj se činjenici ne namjeravam zadržati dugo, istražite dakle sami, ali zato u prilogu barem nekoliko krasnih primjera is ex-Yu produkcije kao podsjetnik na neka stara, dobra vremena, a po pitanju glazbene tvorevine svakako uz pokoju muzičku legendu (za više vidi autore/dizajner grafičke opreme poput Mirko Ilić, Ivan Ivezić, Igor Kordej). Samo nekoliko njih sam izdvojila na čast i slavu starih vremena i pokoje lijepe uspomene, ima tu pop-arta, nude covera, fotografije, svakodnevice, politike, osjećaja, reminiscencije, a i svega drugog pomalo.
Legendarne omote strane produkcije neću posebno navoditi niti isticati, oni služe općem prikazu veličine grafičke produkcije Cover Arta i gotovo su kao takvi već postali konstanta.
Ploči umjetnički prema tomu nema i neće biti kraja, ovaj osvrt međutim ostati će kratak. One koje je ovaj tekst uspio zaintrigirati, a među ostalim to je i autorova primarna nakana, neka potraže neko lijepo strano i po formatu prikladno izdanje o Cover Artu, s ilustracijama najbolje u „prirodnoj veličini“ ili barem približno. Strana nažalost zato, jer domaćih nema ili još nema, to će pokazati vrijeme.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen