Povremenog, ali zato nimalo manje strastvenog putnika, pa tek onda možda i putopisca, poput mene (oprostite mi moj još pomalo klimav stil pisca početnika), uspio je doista „izazvati“ povijesni Zadar ili Diadora, Jader, Zara, Lader, Ladera, kako nekad sve nisu zvali taj mediteranski grad-poluotok, i to na nazovimo isto jednostavno dvoboj u pismu i glazbi.
Bilo je to dosta davno, kada sam posljednji puta prošla njegovim kantunom, kaletama i poznatim bedemom, koji opasava još od starih Rimljana preostali podsjetnik kao dio vele
bnog i doista posjetu vrijednim zadarskog staroga grada. Širokom ulicom, tako lijepo opjevanoj u pjesmi Meri Cetinić, a i Tomislava Ivčića, upravo istom tom Zadranima znanoj ulicom - Kalelargom - uputih se dakle istražiti stari Zadar, neumorno preskakujući poneku arheološku iskopinu. Nisam niti mogla naslutiti kako ću se kasnije čak upustiti u izazov pisanja (iako teoretičar pisane riječi po struci, ali nikakav praktičar) te predstaviti sebe i grad nekom „naišlom“ čitatelju. Jader je uistinu prepun zaimljivih „ostavština“, malih „suvenira“ minulih vremena, a ujedno koljevka prvih staro-hrvatskih naselja iz ili od davnog nam stoljeća sedmog, kako nam opet upravo pjesma kaže (autor teksta nije Zadranim doduše, već rođeni Sinjanin, Dražen Žanko). Nailazim tako na kulturološku raznolikost zapanjujućih razmjera, a na tako skromnoj po veličini površini (194 km²). I zapravo nestručno oko usputnog posjetioca odmah zamjećuje nadahnjujuću raznolikost, pa se iako ljubitelj kulture, čak i mača tj. pera više ne boji i spremno ga se lača.
bnog i doista posjetu vrijednim zadarskog staroga grada. Širokom ulicom, tako lijepo opjevanoj u pjesmi Meri Cetinić, a i Tomislava Ivčića, upravo istom tom Zadranima znanoj ulicom - Kalelargom - uputih se dakle istražiti stari Zadar, neumorno preskakujući poneku arheološku iskopinu. Nisam niti mogla naslutiti kako ću se kasnije čak upustiti u izazov pisanja (iako teoretičar pisane riječi po struci, ali nikakav praktičar) te predstaviti sebe i grad nekom „naišlom“ čitatelju. Jader je uistinu prepun zaimljivih „ostavština“, malih „suvenira“ minulih vremena, a ujedno koljevka prvih staro-hrvatskih naselja iz ili od davnog nam stoljeća sedmog, kako nam opet upravo pjesma kaže (autor teksta nije Zadranim doduše, već rođeni Sinjanin, Dražen Žanko). Nailazim tako na kulturološku raznolikost zapanjujućih razmjera, a na tako skromnoj po veličini površini (194 km²). I zapravo nestručno oko usputnog posjetioca odmah zamjećuje nadahnjujuću raznolikost, pa se iako ljubitelj kulture, čak i mača tj. pera više ne boji i spremno ga se lača.
Spomenuto dakle upravo zapanjuje prolaznika. Poskakujići tako preko kamenih svjedoka nekih drugih vremena, po prvom ožujskom suncu odjednom shvatih kako su Zadar i pjesma (još jedna sitna strast autora) - pustimo sada na stranu kontekst glazbene Dalmacije - iako grad, kojeg ne „krasi“ niti jedan, recimo to tako poznati „Festival zabavne glazbe“, zapravo čudnovato povezani, a tako neprimjetno. Svi smo zapravo već čuli za tzv. „Donat festival“ ili kako se ista manifestacija formalno zove Glazbene večeri u Sv. Donatu.
Međutim kako može takva prigoda u tako velebnom prostoru pri javnom medijskom prostoru ostati tako nezamjećena? Jesam li i sama nešto propustila, doista neznam. Uistinu je impozantan ponuđeni repertoar ove glazbene prigode, a i popis izvođača - događaj je svakako vrijedan posjeta, a nikako nestvaran. Moram na ovom mjestu primjetit, kako se glazbena zbilja Hrvatske, upravo ljeti, na ugodan način obogatila, posebice u urbanim sredinama uz obalu. Šteta je jedino kako ista izvan turističke sezone pomalo nepravedno zamre.
Jeste li u sličnom kontekstu čuli za Vedrana Božića, po nekima jedan od najboljih hrvatskih gitarista zabavne glazbe, nekadašnjeg člana legendarne grupe Time, koji je svojevremeno čak od samog Hendriksa dobio ponudu suradnje (barem se tako pričalo po kuloarima)? Gospodin Božić je također Zadranin kao i Tomislav Ivčić, Djani Maršan ili Mladen Grdović, za one koji vole, nazovimo iste, zabavnjake. Šetajući tako lijepom zadarskom Rivom od zgrade starog sveučilišta (opet moram na ovom mjestu napomenuti važan podatak, kako je prvo sveučilište na prostoru Hrvatske osnovano upravo u Zadru još daleke 1396. pod nazivom Universitas Studiorum Jadertina), kraj sve poznatijih Morskih orgulja i Pozdravu suncu sjetih se jedne druge „Rive“, naime one, koja je pjesmom "Rock Me" pobijedila 1989. u švicarskoj Lausanni na pjesmi Eurovizije.
Lijepa naša Jadera, kako li krasno svjetlucaš na ranom ožujskom suncu, pitam se koliko ljudi, Hrvata, Zadrana ovo sve zapravo zna. Ne treba zanemariti kada već govorimo o glazbenoj tradiciji Zadra i Udrugu Zadarske klape koja broji čak 32 članice-klape zadarskog područja, neke vrlo poznate, a sve kako bi promicala tradiciju nama tako znane klapske pjesme, štaviše jedinstvene u svijetu. Mogli bismo dakako reći, da je upravo ovo način kako se njeguje i cijeni baština tradicionalnog glazbenog izričaja. Postavljam opet protupitanje, koliko zapravo dobro poznajemo tradiciju klapskog pjevanja? Iskustvo mi govori, kako gosti Hrvatske i Dalmacije upravo cijene tradiciju hrvatskog tradicijskog glazbenog izričaja, i upravo ta spoznaja veseli neizmjerno.
U glazbenom kontekstu Zadra ne treba zaboraviti Hrvatsko narodno kazalište Zadar, osnovano 1783. kao kazališna kuća, a priča njegova djelovanja vraća se u povijest gotovo jedan cijeli milenij. Produkcija klasične glazbe ove zadarske kuće dakako također nije zanemariva. Smješteno gotovo na samoj sredini naše već spomenute Kalelarge nudi zavidan repertoar jazz koncerata, koncerata mladih zadarskih glazbenika te naposljetku Zadarskog komornog orkestra uz pokoja zanimljiva glazbena gostovanja.
Ovako nabrajati vjerojatno još mogu dugo, ali put me vodi dalje. Ljepote Zadra pojedinac si realno može približiti samo stvarnim posjetom, a sličnih primjera je doista mnogo. Zato uz prikladne stihove prepuštam čitatelje vlastoj intuiciji i potrazi za novim hrvatskim glazbenim izazovima.
i ja sad moran na drugu stranu poć,
da mi je sada sa mojom klapom
zapivat tiho za laku noć.”
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen