Kap žuta zaustavila se ničice
ružičastog pupoljka užitka.
Tu je ostala postojana,
razlijevajući se neumorno, u iščekivanju druge.
Rahla zemlja mnogostrukih boja
učinila ju je neiscrpnim vrelom sjećanja.
Od nevinog zrna do istančanog mozaika boja i okusa,
besprijekorno podsjeća na podrijetlo.
U vinogradu ista se stvara odavna,
a od ljudske ruke skladno tkana
- sve je čarobnija -
malvazija.
Istra, ne rodni, ali nepobitno srodni kraj, onkraj drskosti svakodnevice. Isti zapravo rijetki, podsjeća na mozaik tradicijskog, nerijetko istančanog znalaštva esencije življenja. Takva - posve drukčija - ostaje piscu blizu duhu, nudeći nesebično zajedničke užitke, plodove zemlje i mora - tako neposredno.
Plava i zelena, crna i bijela, siva i crvena rastope isti mozaik u lijepo sijećanje na kratke, uvijek postojane trenutke - možda neponovljive - piscu nezamjenjive. Svako toliko pokuša taj kraj dohvatiti, pa odustane od straha pred prisjećanjem. Popustiti na kraju mora, kako vrijeme odmakne. Poput zalaska sunca, svaki novi izlazak smiraj je iščekivanja.
(Autorica bloga)
* Text and photographs by Tinti
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen