Split Holographic Greeting Card - 2021
Stojim na Rivi i čekam. Stanem kao i uvijek bliže zapadu, tako mi je nekako bolje. Valjda zato što su mi maestral, lebić ili garbin draži od ostalih. Slažem se doduše s onima koji kažu da su ipak sjeverci ti koji bistre um, ali o pročišćenom sjeveru i zamućenom jugu ipak neki drugi put.
Kada je riječ o sjevernjacim želim međutim napomenuti da svjesno biram tramontanu, nisam od bure ili grego levanta. Nisam niti od onih koji poližu kažiprst i podignu ga ispruženog visoku u zrak, kako bi kao odredili odakle puše. To mi nekako ne treba, dovoljno su mi ispruženi nos i slobodni let raštrkane kose. Ruke dakako držim duboko u đepovima. Moram na ovom mjestu napomenuti da ne potječem niti iz priobalja, a niti s otoka. Volim more kao i mnogi drugi kontinentalci, i uvijek me nanovo razveseli zapažanje, kako ljude
koji se zateknu uz morsku obalu veže uvijek ista, nepokolebljiva potreba za doživljajem izmjene vjetrova - uz more. Naime najljepše je kad se sjevernjak na svom putu izmiješa sa zapadnjacima ili onima s istoka, pa zatim prijeđe u neku vrstu južnjaka i zakovitla ružom vjetrova. Svaki puta gotovo poletim prema obali ne bih li slučajno propustila "dan velikih vjetrova". Nagon je to koji momentalno veže i ne pita za podrijetlo.
