Stotu obljetnicu smrti Miroslava Kraljevića zagrebačka Moderna
galerija obilježila je otvaranjem dosad najveće retrospektive tog prvaka domaće
moderne. ...
Stotu obljetnicu smrti Miroslava Kraljevića,
zagrebačka Moderna galerija obilježava dosad najvećom retrospektivom tog prvaka
domaće Moderne. Izložba je od 19. prosinca postavljena u dvanaest dvorana prvog
kata galerije, s gotovo 200 njegovih najvažnijih ostvarenja. ...
... O stotoj obljetnici Kraljevićeve smrti Moderna galerija želi obilježiti njegov opus na nacionalnoj razini, počevši od Požege, kao hommageu njegovoj zavičajnoj sredini. Nakon Zagreba, u travnju, izložba odlazi u Veneciju, u Ca Pesaro gdje je i Muzej moderne umjetnosti, a potom i u Split, Osijek i Dubrovnik. ...*iwww
Rođen: 14. prosinca 1885. u Gospiću
Umro: 16. travnja 1913. u Zagrebu
Miroslav Kraljević rođen je u Gospiću 14. prosinca 1885., kao potomak stare slavenske plemićke obitelji i loze Kraljevića iz sela Drage kraj Požege, mjesta koje će u njegovu kratkom, ali stvaralački ispunjenom životu zauzeti važno mjesto.
Već kao zagrebački srednjoškolac radi crteže olovkom i pastelom i male akvarele, no 1904. odlučuje se za studij prava u Beču. Ipak, već dvije godine kasnije slikarstvo izabire kao svoj životni poziv, a na muenchenskoj će akademiji, u klasi Huga Habermanna, sresti Josipa Račića i Vladimira Becića. Zbog oporbenih stajališta prema akademizmu ta će trojka hrvatskih slikarskih velikana ubrzo dobiti popularni naziv Hrvatska škola.
Svoj istančani grafizam Kraljević obogaćuje tonom i izvanrednim osjećajem za odnose svjetla i sjene, što savršeno odgovara njegovu osjetljivom temperamentu, sposobnome osjetiti i iskazati iznimnu radost, ali se ubrzo preobraziti i u najdublju melankoliju. Svake praznike provodi u Požegi, u koju su se u međuvremenu preselili njegovi roditelji. Tamo nastaju neke od najzrelijih slika toga Kraljevićeva stvaralačkog razdoblja - Krave na paši, Bik, U staji. Ostvarene širokim potezima i oštrim kolorističkim kontrastima, one govore o Kraljevićevu slikarskom rukopisu te o mladoj osobi sklonijoj da bude slikar vlastitog podneblja, prirode i životinja negoli građanske salonske atmosfere. U Požegi nastaje i jedan od njegovih najboljih autoportreta. Tada stvara i antologijska djela hrvatskoga slikarstva, kao što su Portret tete Luike, Djevojčica s lutkom i portreti majke i oca, te požeški krajolik slikan u plenerističkom ugođaju pod impresionističkim utjecajem.
Želja za upoznavanjem impresionista odvodi mladog Kraljevića 1911. u Pariz, gdje najprije pomno istražuje crtež, a potom radi brojne skice pariških ulica, kavana i baletnih predstava. Osjećaj za grotesku i ekspresionistički iskaz doći će do izražaja upravo na tim slikama. Kasnije, u vlastitom pariškom radnom prostoru, stvara svoja najbolja djela: Autoportret s lulom te Mali autoportret s paletom. Te slike svjedoče o Kraljevićevoj slikarskoj zrelosti, ali i o bolesti zbog koje se 1912. godine vraća u domovinu. Tu priređuje svoju jedinu samostalnu izložbu, u galeriji Ulrich u studenome 1912., a zatim odlazi na liječenje u sanatorij Brestovac. Upravo na tim posljednjim djelima uočljiva je cezannovska razrada motiva i bavljenje konstrukcijom i kubističkim istraživanjem, u čemu ga prekida smrt.
S nenavršenih 28 godina umro je u Zagrebu 16. travnja 1913. od sušice. Miroslav Kraljević, jedan od začetnika hrvatskoga modernog slikarstva te gotovo najsvestraniji umjetnik s početka našeg stoljeća pokopan je u obiteljskoj grobnici u Požegi.*iwww
Autoportret |
Portret žene |
Autoportret sa psom |
Description | „Bonvivant“, oil on canvas (90,2x68,4 cm) from 1908 by Croatian painter Miroslav Kraljević (died in 1908.) |
Date | |
Source | Book „Painting in Yugoslavia“ |
Author |
... A Arsen Masovčić, protagonist sa slike, i prvi hrvatski redatelj, bio je dobro poznat u glumačkim krugovima, no do sada su bile poznate samo njegove veze s kazalištem. Rođen je u Sinju 8. veljače 1889. godine, u dosta imućnoj obitelji, jednoj među najbogatijima u kraju, koja ga je poslala na studij u Pariz. U Parizu upoznaje Kraljevića, koji ga portretira 1912., godinu dana prije svoje smrti, u najjačem razdoblju svojega stvaralaštva. Masovčiću su bile 23 godine kada ga umjetnik slika, iako na slici djeluje zrelije, vjerojatno zbog blijede boje kože, ali i pomalo ciničnog izraza lica. Na slici je prikazan kao “Bonvivant”, a ruku na srce, i nije bio previše orijentiran na studij na koji ga je obitelj poslala. Mnogo ga je više privlačilo, uz bogat noćni život, kazalište, pa je pod još jednim pseudonimom, Arsen Mazoff, pisao kritike za Obzor. Bio je, dakle, i tajnik u HNK, i na taj način povezan s glumačkim krugovima.
I često je prijateljevao s glumcima, kako je zabilježila i Vera Horvat Pintarić, razgovarajući s Tinom Ujevićem, Krunom Prijateljem i Cvitom Fiskovićem: “Bio je dobro primljen kod kazališnih uprava, a na temelju Obzorove iskaznice imao je pristup u sva važna kazališta u Parizu, družio se s glumcima, umjetnicima i boemima, vidio je bezbrojne predstave, u prvome redu premijere. Njegovo umjetničko ime, kako ga je tiskao na podsjetnici, glasilo je ‘Arsene Massoff’, živio je u prisnom prijateljstvu s vrlo poznatom i lijepom filmskom glumicom Helenom Zapolskom, koja je tada izlazila na daske u Odeonu. Tin Ujević bilježi da je ‘bio poznat u teatralnom i boemskom životu Pariza’”. ...