Izložba vina u Gliptoteci HAZU-a alias "stara kožara" bio mi je dovoljan povod konačno i u gradu prebivanja, a kao ljubiteljica vina i inih izložbi, posjetiti ovu. Iznenadio me već pri ulazu, ne nesklad već "ne-spoj" umjetnosti i vina u ovoj sada meni već nazamislivom postavu. Kako nezamisliv, pa vino jest u umjetnosti i umjetnost u vinu?! Bijelinom prekriveni izložbeni stolovi , postavljeni tik uza zidove na koje su u još veću pozadinu doslovce zgurali više nego dobar postav modernog i suvremenog Hrvatskog kiparstva - sve se skupa doima krnje i nezrapno.
Inače prekrasan industrijski prostor pod šokom poimam kao oskvrnutog, vino jednako trpi posljedice.
Doima se kao da "ona žena s fotoaparatom" to jedina vidi. Svi ostali hoće nešto prodati, ali kupiti se ne može gotovo ništa, kažu festival je po definicije samo izložba. Prihvaćam činjenično stanje i započinjem kušati preporučenim redosljedom. Pronalazim kao i uvijek put ka osobnom interesnom profitu ovog meni još neznanog događaja. Ugodni razgovori, lijepa kušanja domaćih vina, ona su mi uvijek proritet. Većina autora ovih vinskih skladbi već su poznati, ne nudi se puno novog, tu i tamo otkrivam neki biser.
Međutim daleko je od impozatne medijske, sada zapravo više "propagande" o famoznoj izložbi 150 izlagača. Pustinju vinske izložbe u sredini krase tu i tamo stolovi za stajanje, više oslanjanje - slično još nekako nisam doživjela. Dva kata, izvana neka pomodna terasa, rakijarnica, wine-bar (?!), business lounge, neke fine hostese u stilu "Ronhill exclusive", valjda neki novi brand. Drugi kat samo domaća vina, na prvom strana i delicije. Ove druge nekako nisam pronašla zapravo - možda neznam šta su delicije. Doista, mora da je tako, kušala jesam nešto već viđeno. Mora da su to ipak bile delicije, a nešto se mora prigristi uz pregršt alkohola.
Poklon dobih samo od poznanika vinara i žene poduzetnice iz Aleksandrovca (Župa, Republika Srbija), koja mi kada opazi moj iako ciljani posjet dotičnom štandu, ali siromašan jer ne mogu kupiti, jednostavno pokloni krasnu butelju crvene Triade. Malo kasnije opazi me iskusni novinarski fotograf, ne prežem iskoristiti iskustvo starijeg. Pohvalih one, koje sam i namjeravala. Kao rezultat je zadovoljstvo vidljivo kao i moja ponekad neumjerena strast za temu - sve u svemu - ne žalim slučaj - otiđoh na dobitku.
... vidi lijepu viaricu na fecabooku - hvala Jovani na vinu!
zagrebwinegourmet.2013
poema kastavskog pjesnika
Ljube Brgića
Naš kanat je lip
i mi ga jako volimo,
kako vino koga pijemo
i kruh idemo....
vinarija zvonko bogdan
Hej salaši na severu Bačke
Hej salaši na severu Bačke
u vama su pisme bunjevačke,
a tambura tako lipo svira,
ko da note par slavuja bira.
u vama su pisme bunjevačke,
a tambura tako lipo svira,
ko da note par slavuja bira.
DINGAČ
vino i gitare ...
Vrijeme neka stane
kad ovdje okupe se svi
životu s' neke druge strane
večeras stajat' ćemo mi.
Oj Lazare livadare