Makarska [ˈmakarska] - 30.12.2012.
tečno i iznenada,
dotakne me sjeta momentano,
poput hladne kapi nenadano -
na koncu kratkotrajno.
sjeta spaja
kao šta zaborav razdvaja,
a vrijeme odvaja -
na koncu se sve opet ponavlja.
zavođenje pomlađuje,
sljubljivanje zaljubljuje,
ljubljenje pomalo zaluđuje -
na koncu se samo bluduje.
(tinti, prosinac 2012.)
Mala Floramye
*net photo and source
IVO TIJARDOVIĆ Rođen: 18. rujna 1895. u Splitu
Umro: 19. ožujka 1976. u Zagrebu
Hrvatski skladatelj, kazališni organizator i direktor, diplomirani glumac i scenograf Ivo Tijardović, autor je popularnih opereta Mala Floramy i Splitski akvarel. Tijardović je poslije položene mature pošao na studij arhitekture u Beč. Ali sve ga je više privlačila glazba. Nakon povratka u domovinu upisao se u Dramsku školu u Zagrebu i to je bila izvrsna priprema za njegovo buduće skladateljsko djelovanje.
Umjetničku karijeru počeo je 1922. u splitskom kazalištu, radeći praktično sve što je trebalo kazalištu. Tijardoviću, premda je bio uglavnom samouk nije bilo strano gotovo nijedno glazbeno područje, pa tako u njegovu stvaralačkom opusu nalazimo komornu i filmsku glazbu, brojne solo pjesme i zborove, predigre i kantate, operete i opere. Najveći broj djela posvetio je glazbenoj pozornici za koju je napisao opere Dimnjaci uz Jadran, Marko Polo, Dioklecijan, glazbenu komediju Doživljaj u Šangaju, scensku glazbu za Marulićevu Juditu i Goldonijeve Ribarske svađe, mjuzikl Katarina Velika. Uz vrhunske operete Mala Floramy i Splitski akvarel, treba spomenuti i operete Pjero Ilo, Kraljica lopte, Zapovijed maršala Marmonta, Jurek i Štefica.
Pišući za svoja glazbeno-scenska djela uglavnom sam i libreta, Tijardović je uspio postići toliko potrebno jedinstvo i sklad teksta i glazbe. Posebno obilježje daju njegovu opsežnom opusu motivi narodnog dalmatinskog folklora, pa otuda zabluda da mnoge njegove melodije pripadaju narodnom stvaralaštvu. Usporedno s glazbenim stvaranjem Ivo Tijardović obavljao je još prije Drugog svjetskog rata dužnost intendanta Splitskog kazališta. Za vrijeme rata vodio je Kazalište narodnog oslobođenja Dalmacije i Hrvatske, bio je prvi poslijeratni intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, direktor Zagrebačke filharmonije i dugogodišnji predsjednik Udruženja hrvatskih skladatelja.
Ivo Tijardović umro je u Zagrebu 19. ožujka 1976. Njegova djela, osobito operete, koje su prešle granice domovine, i danas se često obnavljaju i doživljavaju scenske modernizacije
PREPORUKA:
Duško Kečkemet : Nepoznati Tijardović
(Školska knjiga, Zaklada Karlo Grenc, 2012., cijena 200 kn)
- najnovija knjiga o likovnom stvaralašvu najpoznatijeg Splitskog kompozitora
Sjedim na klupi - na Matejuški - gledam more - nebo bez oblačka - prosinačko Splitsko sunce grije:
"Čisti vitamin D, ali ne pre dugo, 30 minuta maksimalno!" - dobaci čovjek u trku, suhonjav, obojene kose u crno, po 1 mali kristal u svakom uhu, pomalo boem. "Ako je tako, imam još malo vremena!" - odgovorih. "Vi mora da ste živjeli u Njemačkoj, ja u Duesseldorfu.", nadoda isti. "Da, to se sve skupa zove Nordrhein - Westfalen!". "Moram primjetiti kako ste drugačija u komunikaciji od ostalih ljudi u ovom pomalo primitivnom gradu." - odgovori muškarac. "Rekla bih da je grad prije podivljao, nije to uvijek bilo tako!". "Istina - doista nije - dobro ste primjetili. Spustili se s brda, a ovo je rezultat.", nadoveže čovjek. "Ja sam G*, nemam zapravo puno vremena, ali bilo mi je drago!" - "Niste dragi G* izgubili vrijeme, jer ste ga meni skratili." nadopunim. "Dakle u 12:00 za Zagreb, neću vam ostavljati broj mobitela, znati ćete me drugi puta naći?", kaže G* - kratko odgovorim "Hoću, bez brige.".
Biokovo |
na koncu
tečno i iznenada,
poput hladne kapi nenadano -
na koncu kratkotrajno.
sjeta spaja
kao šta zaborav razdvaja,
a vrijeme odvaja -
na koncu se sve opet ponavlja.
zavođenje pomlađuje,
sljubljivanje zaljubljuje,
ljubljenje pomalo zaluđuje -
na koncu se samo bluduje.
(tinti, prosinac 2012.)
Mala Floramye
*net photo and source
IVO TIJARDOVIĆ Rođen: 18. rujna 1895. u Splitu
Umro: 19. ožujka 1976. u Zagrebu
Hrvatski skladatelj, kazališni organizator i direktor, diplomirani glumac i scenograf Ivo Tijardović, autor je popularnih opereta Mala Floramy i Splitski akvarel. Tijardović je poslije položene mature pošao na studij arhitekture u Beč. Ali sve ga je više privlačila glazba. Nakon povratka u domovinu upisao se u Dramsku školu u Zagrebu i to je bila izvrsna priprema za njegovo buduće skladateljsko djelovanje.
Umjetničku karijeru počeo je 1922. u splitskom kazalištu, radeći praktično sve što je trebalo kazalištu. Tijardoviću, premda je bio uglavnom samouk nije bilo strano gotovo nijedno glazbeno područje, pa tako u njegovu stvaralačkom opusu nalazimo komornu i filmsku glazbu, brojne solo pjesme i zborove, predigre i kantate, operete i opere. Najveći broj djela posvetio je glazbenoj pozornici za koju je napisao opere Dimnjaci uz Jadran, Marko Polo, Dioklecijan, glazbenu komediju Doživljaj u Šangaju, scensku glazbu za Marulićevu Juditu i Goldonijeve Ribarske svađe, mjuzikl Katarina Velika. Uz vrhunske operete Mala Floramy i Splitski akvarel, treba spomenuti i operete Pjero Ilo, Kraljica lopte, Zapovijed maršala Marmonta, Jurek i Štefica.
Pišući za svoja glazbeno-scenska djela uglavnom sam i libreta, Tijardović je uspio postići toliko potrebno jedinstvo i sklad teksta i glazbe. Posebno obilježje daju njegovu opsežnom opusu motivi narodnog dalmatinskog folklora, pa otuda zabluda da mnoge njegove melodije pripadaju narodnom stvaralaštvu. Usporedno s glazbenim stvaranjem Ivo Tijardović obavljao je još prije Drugog svjetskog rata dužnost intendanta Splitskog kazališta. Za vrijeme rata vodio je Kazalište narodnog oslobođenja Dalmacije i Hrvatske, bio je prvi poslijeratni intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, direktor Zagrebačke filharmonije i dugogodišnji predsjednik Udruženja hrvatskih skladatelja.
Ivo Tijardović umro je u Zagrebu 19. ožujka 1976. Njegova djela, osobito operete, koje su prešle granice domovine, i danas se često obnavljaju i doživljavaju scenske modernizacije
meni najdraža 3 zvonika ... gotovo lajtmotiv |
PREPORUKA:
Duško Kečkemet : Nepoznati Tijardović
(Školska knjiga, Zaklada Karlo Grenc, 2012., cijena 200 kn)
- najnovija knjiga o likovnom stvaralašvu najpoznatijeg Splitskog kompozitora
Sjedim na klupi - na Matejuški - gledam more - nebo bez oblačka - prosinačko Splitsko sunce grije:
Vladimir Beara
V. Beara
National team:
- 1950–1959: Yugoslavia, 59 matches
- 1947–1955 Hajduk Split, 136 league matches
- 1955–1960 Red Star Belgrade, 83 league matches
- 1960–1963 Alemannia Aachen, 23 league matches
- 1963–1964 Viktoria Köln, 23 league matches (2nd division)
- Olympic Games: Silver Medal 1952
- Championship of Yugoslavia: 1950, 1952, 1955, 1956, 1957, 1959, 1960
- Cup of Yugoslavia: 1958, 1959
- 1964–1966: Freiburger FC
- 1966–1968: Sittardia Sittard
- 1969–1970: SC Fortuna Köln
- 1973–1975: National team of Cameroon
- 1979–1979: First Vienna FC
- 1980–1981: RNK Split
- 1986–1987: BŠK Zmaj Blato
L*, dragi čitatelji, već poznajete. Naravno da sam ju opet srela dan nakon posjeta njenom Splitu. Ovaj puta pomalo ciljano, našle se na čaju u Bobana. L* me podsjeća na samu sebe, dakle na mene. Ima izgleda još sličnih ljudi. Iskreni, nepatvoreni, ako nešto neodgovara to se jednostavno izgovori - nema ljutnje. Iste osobine nisu bezopasne - ljudi često krivo shvate - zapravo ne razumiju. Sviđa mi se L*. Ništa ne traje pre dugo, niti ispijanje čaja, niti telefonski razgovori - dobra mjera je dobra stvar - naime traje. Samilosno me L* podsjeća, kako nema života u Splitu za mene, bolje mi je ostati "turist", a u mirovini više neće biti puno toga važno - drago joj je da tako volim njen grad. Uvijek se veselim L*.
Bačvice - Split - 31.12.2012. - Picigin |
...za kraj ... turisti u Makarskoj |
* photos and text by Tinti