('Palmižana 2' - 43° 09.5'N; 16° 22'E)
Gdje sam ja, vi ne možete doći.
Evanđelje po Ivanu, glava 7
Vi ste odozdol, a ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam...
Evanđelje po Ivanu, glava 8
Oni koji su "nekad" navratili u ovu uvalu i misle kako znaju "o čemu se radi" - prevarili bi se u prosudbi - naime ovdje je opet novac nadjačao razum, a razum shvaćam kao nepokorenu ljepotu življenja u okružnju uvijek jače prirode. Ne treba odustati od civilizacije - samo ista ne treba niti pokušati izopčiti ljepotu gotove nenadmašne prirode. Ovdje doista ima svega, ali uzalud umjetničke galerije kao primjer navodno proširenih i profinjenih vidika, kad istovremeno narav i pojam živa bića doživljava metamorfozu u čisto materijalno. Ono šta vidjeh ovdje, daleko je od civilizacije.
Grad Hvar (05.09.2012., 07:20 sati) -unatoč povijesnom okruženju neponovljive drevne kulture - duh iste ispario je ovdje očito odavna, za razliku od običaja bivanja na ostatku otoka. Brojne galerije i "kulturna" događanja nenadoknađuju - a gubitak je znatan.
kiša ovdje nije padala mjesecima kazaše mi ljudi - sada pada pomalo svaki dan. Uvijek u isto vrijeme na pomalo sličan način. Nakon prohladnog osvježenja naiđe sunce - a sa suncem topli zagrljaj tropskih krajeva - možda od tuda naziv pakleni otoci - atmosfera me podjeća na neki "bounty" film. Možda pakleni radi konstantne grmljavine i sijevanja tijekom čitavog dana i noći - na to sam se morala priviknuti - orkestar i zbor simfonijskog orkestra "Priroda" ponudili su mi ovdje nevjerojatnu izvedbu.
Gdje sam ja, vi ne možete doći.
Evanđelje po Ivanu, glava 7
Vi ste odozdol, a ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam...
Evanđelje po Ivanu, glava 8
ACI Marina Palmizana
Zakasnih na posljednji, dopodnevni taxi-brodić u uvalu : "Pa obećali ste, da će me čekati?!" - ljutito optužih za nemar agenticu putničke agencije - nakon šta platih gotovinom nimalo neznatnu svotu za smještaj. "Ma oni Van' nikoga ne čekaju!" - tvrdnja se je ispostavila pomalo netočna, dobrih ljudi uvijek ima, a novac u ovoj uvali "čini čuda" - kasnije se uvjerih.
"Dobri ' judi!"
Moj krik upomoć naime ne ostavi jednog šjora ravnodušnim : "Prebacit' ću te ja svojim brodon, 'ajd kad' ideš prvi put' u Palmižanu!". Nismo međutim još niti pravo isplovili, kada nasred pučine barkariol ugleda prijatelja Darka na gliseru ACI marine. Ovaj se u vožnji približi brodici, a mene doslovno "prebace" u gliser, jer Joška doma čeka rastavljena žena - uređuju kuću (?!) - ode mu inače glava. Izgleda kako Dalmatinci i nakon rastave imaju i dalje ženu - primjetih ovu činjenicu već i prije - kasnije sam shvatila neobičnost i surovost ove pojave. Naime gotovo uvijek u sličnoj kombinaciji elemenata ostaneš sa strane, postrani i na strani - najkasnije tada pokušaj prijeći na "svoju stranu"!
 |
| Menenghello |
 |
| jidra |
 |
| priroda |
 |
| more |
 |
| sunce |
 |
| fantazija |
 |
| ´judi |
Oni koji su "nekad" navratili u ovu uvalu i misle kako znaju "o čemu se radi" - prevarili bi se u prosudbi - naime ovdje je opet novac nadjačao razum, a razum shvaćam kao nepokorenu ljepotu življenja u okružnju uvijek jače prirode. Ne treba odustati od civilizacije - samo ista ne treba niti pokušati izopčiti ljepotu gotove nenadmašne prirode. Ovdje doista ima svega, ali uzalud umjetničke galerije kao primjer navodno proširenih i profinjenih vidika, kad istovremeno narav i pojam živa bića doživljava metamorfozu u čisto materijalno. Ono šta vidjeh ovdje, daleko je od civilizacije.
Grad Hvar (05.09.2012., 07:20 sati) -unatoč povijesnom okruženju neponovljive drevne kulture - duh iste ispario je ovdje očito odavna, za razliku od običaja bivanja na ostatku otoka. Brojne galerije i "kulturna" događanja nenadoknađuju - a gubitak je znatan.
Balkon apartmana (06.09.2012., 09:03 sati) -
 |
| moć |
kiša ovdje nije padala mjesecima kazaše mi ljudi - sada pada pomalo svaki dan. Uvijek u isto vrijeme na pomalo sličan način. Nakon prohladnog osvježenja naiđe sunce - a sa suncem topli zagrljaj tropskih krajeva - možda od tuda naziv pakleni otoci - atmosfera me podjeća na neki "bounty" film. Možda pakleni radi konstantne grmljavine i sijevanja tijekom čitavog dana i noći - na to sam se morala priviknuti - orkestar i zbor simfonijskog orkestra "Priroda" ponudili su mi ovdje nevjerojatnu izvedbu.
Za kraj rečenica is novog romana Martina Walsera (Das dreizehnte Kapitel), kojeg tek kanim pročitati, a slijedi pobirak na brzinu:
"Gott gibt es nicht, aber er fehlt!" ("Bog ne postoji, ali fali!")
... all photos and text by Tinti
